Hvala na pohvalama Josipe. 🙂
Ja predajem samo u predmetnoj nastavi, no da bi bilo lijepo da postoje pripreme i za razrednu nastavu i za srednju školu, bilo bi lijepo.
Pripreme bi po meni trebale biti jasne i kratke s istaknutim koracima tj. aktivnostima koje učenici provode. U mojim pripremama nekada ima i više aktivnosti nego što stane u jedan nastavni sat. No na vjeroučitelju je da uzme ono što mu u datom trenutku odgovara. Nekada ni ja to ne stignem sve odraditi pa izaberem ono što mi se čini u danom trenutku i za konkretne učenike zgodno.
Nastava je uvijek zanimljivija kad postoji priprema, nego kada se improvizira.
U svom radu sam uvijek bježao od improvizacije. I zato i dijelim svoje pripreme. Nisu savršene, ali su solidne. Mišljenja sam da je bolje da netko na sat dođe i s mojom pripremom, nego nikakvom. Trebali bi voljeti svoj predmet i držati mu dignitet i razmišljati o tome da će jednom doći na red za upis u školu i djeca naših učenika. Ako je našim učenicima dosadno i bezveze na našem predmetu, onda ne očekujmo da će upisati svoju djecu na vjeronauk. Pored toga, tu je i dobrota i osobno svjedočanstvo vjeroučitelja. Ne slažem se s onim da smo mi samo informatori djece u vjeri. Itekako smo mi i formatori vjere u djece kojoj predajemo. Možemo se mi super pripremiti za sat, ali ako nemamo ljubaznosti i razumijevanja za učenike, onog svjedočkog u sebi po kojemu smo Isusovi, zaludu sve. Učenici nas moraju precipirati kao dobrohotne, ljubazne i kristolike osobe. I to dvoje po meni, pripremljenost plus ta kristolikost je ono nešto, dobitna kombinacija.
Na koncu, bilo bi zbilja super kad bi bile kompletne pripreme za sve razrede na jednoj stranici. No za sada je tako. Uvijek sam otvoren za suradnju.
Hvala još jednom 🙂