ZAŠTO VOLIMO NJEMCE, oprostite... NJEMICE I NJEMCE
humoristički tekst
Pa ovako, gledajući iz prve ruke, na to pitanje nema nekog racionalnog odgovora. Neki površni promatrač sa strane bi vjerojatno zaključio da su Hrvati ionako iracionalan narod te da u njihovim postupcima i ne treba sagledavati neku logiku.
Pa je, stvarno je to čudno, da smo mi od svih naroda u Europi, u svijetu, najprivrženiji upravo Njemcima, oprostite… Njemicama i Njemcima. Usudio bih se reći da bi eventualno postavljeno referendumsko pitanje u Lijepoj Našoj: “Jeste li za pripojenje Republike Hrvatske SR Njemačkoj te da Hrvatska bude jedna od autonomnih pokrajina Njemačke?” dalo više nego zanimljive rezultate.
Otkuda tolika naša ljubav prema Njemcima, oprostite… Njemicama i Njemcima? Evo samo nekoliko činjenica:
– bmw-i, mercedesi, audiji, opeli su najcjenjeniji auti na našem tržištu,
– Njemačka je država koju je za rad izabralo najviše Hrvata koji ondje provode sudbinu “gastarbajtera”,
– njemačka nogometna reprezentacija kod nas ima podosta obožavatelja,
– njemački proizvodi: odjeća, tehnika… su kod nas najtraženiji,
– njemački turisti su svugdje u nas dobrodošli i imaju skoro kraljevski status među gostima…
I mogao bih tako nabrajati do sutra. A Njemačka je samo jedna velika i bogata država na zapadu, treća po redu od nas, iza Slovenije i Austrije, ako me sjećanje iz geografije dobro služi. Od nje ima bogatijih država u Europi: Norveška, Finska, Švedska… , pa ipak ne gajimo neku pretjeranu ljubav prema tim državama. Njemačka nas je djelomično okupirala u drugom svjetskom ratu, a zbog suradnje s njom u tom razdoblju često nas prozivaju. No ni ta činjenica nas ne ometa u našoj ljubavi prema Njemcima, oprostite… Njemicama i Njemcima.
Zašto tako nismo skloni Austrijancima i Švicarcima? Talijanima?
Premlad sam da bih pravio neku dubinsku analizu od cara Franje Josipa. Radije ću se zadržati u vremenu poratne i bliže prošlosti.
Njemačka je u drugom svjetskom ratu bila u početku u našem narodu percipirana kao dobrodošla pobjednička sila, ali i kao moguća braniteljica od najezde komunista i utjecaja Rusa. Primjeri iz svjetske povijesti pokazuju da su se mali narodi skoro u pravilu svrstavali uz velike (ne nužno i pobjedničke) sile.
U vremenu poraća, kad je komunizam kod nas pokazao svoju najsuroviju stranu, mnogi naši ljudi su pobjegli na zapad, a prvenstveno u Njemačku. Njemačka je u to vrijeme bila podosta razrušena od savezničkih sila te je s obzirom na tada deklariranu politiku pacifizma i politiku neulaganja u vojnu industriju, sve svoje potencijale ulagala u gospodarski oporavak zemlje, a posebice u graditeljstvo i industriju. Pritom je prihvaćala radnu snagu pridošlu s istoka, kao i s prostora negdašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Naši ljudi su pak ondje mogli zaraditi više nego pristojnu plaću te su se redovito u nas o Božiću pokazivali kao mali tajkuni. Napravili bi ovdje kućerine u malo vremena, dolazili bi u svojim mercedesima, odijelima, šprehali iskrivljeni njemački te odavali dojam bogatih ljudi. Nije ni čudo da su tom svojom pojavnošću privukli zadivljene poglede mladih koji u Jugi nisu vidjeli života i koji su htjeli krenuti istim tim stopama – put Njemačke.
U Njemačkoj su se naši ljudi susreli s redom, radom i disciplinom, a taj red, rad i disciplina im je donosio novac i za ondašnje jugoslavenske pojmove, pravo blagostanje. Susret naših ljudi s njemačkim turistima našim ljudima je pokazao svu raskoš ondašnje marke, valute koja je u našoj hrvatskoj povijesti vjerojatno bila cjenjenija i od zlatnika iz doba hrvatskih kraljeva.
Sve se u to vrijeme tražilo iz Njemačke. Sjećam se kako je moj otac bio ponosan na svoj tranzistor iz Njemačke koji mu je donio susjed. Kako se moja sestra šepirila u nekoj njemačkoj haljinici. Na svemu se tražio natpis “Made in Germany”.
Njemačka marka po meni je najviše doprinijela prijateljstvu naših dvaju naroda. Njemačka marka omogućila nam je dostojanstveniji život i korak u bolju budućnost.
Bio sam u Njemačkoj. Čitavi mjesec. Prošao sam kroz čitavu Njemačku i radio u Njemačkoj. U svakom trenutku sam se susretao s tim prijateljstvom Njemaca, oprostite… Njemica i Njemaca kad bih rekao da dolazim iz Hrvatske. Natrpao sam pune torbe svega i svačega kad sam se vraćao nazad. I bio dočekan kod kuće kao car.
I sam spadam u skupinu obožavatelja Njemaca, oprostite… Njemica i Njemaca. I meni se kod njih svidio smisao za red i rad. I meni se kod njih svidjela kvaliteta njihovih proizvoda. I činjenica da uz rad možeš pristojno zaraditi, kao i činjenica da ako želiš možeš raditi.
Ono što stvarno nisam volio je njihov jezik, jezik kojega da živim u Njemačkoj ne bih govorio ništa bolje od prosječnog našeg gastarbajtera. I klima mi je, s obzirom da sam Dalmatinac, malo štekala. U sedmom mjesecu sam na sjeveru Njemačke nosio zimsku jaknu. Ali sve je to zanemarivo. Našim ljudima su ondje ionako eurići najvažniji. Zlatna poveznica nas Hrvata i Njemaca, oprostite… Njemica i Njemaca! 
