You are currently viewing Oni koji se pamte…

Oni koji se pamte…

8. c - razred - 2024. g.

Oni koji se pamte...

Ima tome četiri godine, došli su oni, moji petašići, moji pilići… Onako, na prvu, obična djeca te dobi, bučna i nestašna. Za nas učitelje tada počinju standardne muke: tužakanja –  tko je komu što rekao, tko je koga krivo pogledao, tko koga gurnuo, tko komu uzeo olovku, tko koga pogodio gumicom… Pa ih kreneš tješiti, pa rješavaš te dječje zavrzlame koje sa strane nas odraslih izgledaju potpuno bezazleno. No misliš se kako je njima to veliko i da moraš nešto poduzeti.

I tako mic po mic, mala derišta ti se nesvjesno uvuku pod kožu. Počinješ s njima živjeti, za njih disati, njih slušati, zbog njih se brinuti. Kako nećeš kad su ti svakodnevno pred nosom, svakodnevno nešto iskaju. I onda sebe uhvatiš kako ih tješiš, kako na njih vičeš, kako se s njima smiješ i igraš, kako ih savjetuješ, kao da si im roditelj. A kad malo dublje razmisliš, mi učitelji i jesmo produžena ruka roditelja. Problem nastane kad te roditelji onemoguće u toj ulozi. Ali, hvala Bogu, ja sam imao takve roditelje koji su mi s punim povjerenjem prepustili svoju djecu da u školi budem njihova produžena ruka. I tako smo i ja i roditelji disali kao jedno, iz dana u dan šiljili i usmjeravali tu našu djecu koju nam je Bog dao, svakomu na svoj način. 

Sjećam se odlomka iz Malog princa i onih prekrasnih misli o lisici i ružama:  

“Mali princ ode ponovo vidjeti ruže. “Vi uopće ne sličite na moju ružu, vi još ništa ne značite”, reče im on. “Nitko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična stotinama tisuća drugih. Ali ja sam od nje napravio svoga prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svijetu.” Ruže su se osjećale veoma nelagodno. “Lijepe ste, ali ste prazne”, reče im još. “Čovjek ne može umrijeti za vas. Naravno, običan prolaznik povjerovao bi da moja ruža sliči na vas. Ali ona sama značajnija je od svih vas zajedno zato što sam ja nju zavolio. Zato što sam je slušao kako se žali, hvali ili kako ponekad šuti. Zato što je to moja ruža.”
I vrati se lisici: “Zbogom, reče joj…”
“Zbogom”, odgovori lisica. “Evo moje tajne. Sasvim je jednostavna: čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo…”
“Bitno je očima nevidljivo”, ponovi mali princ da bi zapamtio.
“Vrijeme koje si uložio u svoju ružu učinilo ju je tako dragocjenom.”
“Vrijeme koje sam uložio u svoju ružu…” reče mali princ da bi zapamtio.
“Ljudi su zaboravili tu istinu”, reče lisica. “Ali ti ne bi trebao zaboraviti. Ti si zauvijek odgovoran za ono što si pripitomio. Ti si odgovoran za svoju ružu…”
“Ja sam odgovoran za svoju ružu”, ponovi mali princ da bi zapamtio…”

U Malom princu se krije odgovor zašto su mi moji učenici posebni, zašto su mi tako dragi i zašto mi tako teško pada naš rastanak. Oni su te lisice koje sam pripitomio i hranio, te ruže koje sam svakodnevno zalijevao. Uložio sam jako puno truda i ljubavi u njih i zato su to moje ruže, moji pilići, meni tako posebni i dragocjeni. I zato je naše učiteljsko zvanje veliko i predivno. Gledati na početku nerazvijenu ružu, oblikovati je i zalijevati svakodnevno, pljeviti korov oko nje i gledati kako pupa, kako raste, kako ju miluju zrake radosnog Sunca i na koncu  gledati je u punom sjaju, u punoj ljepoti. Ima li što ljepše od toga? Ima li ljepšeg zanimanja od našeg učiteljskog? Gledati djelo ruku svojih. Wow!

A valja mi ovdje spomenuti i imena tih mojih predivnih mladih ljudi koje s posebnim ponosom otpravljam u svijet kao i dio svoje duše. Oni su redom:

Lana Držanić, Tena Fureš, Lorena Gluić, Sara Gvozdanović, Matija Jandrečić, Ivan Kumer, Tin Kupres, Ivona Marčinković, Gabriel Matulin, Lorena Mudrovčić, Samanta Očko, Dora Pičman, Gabriel Puškarić, Ivan Radman, Karla Stipić, Matija Šalek, Gabriela Štimac, Josip Topalović, Damjan Valičević, Luka Vezmarović, Valentina Vinojčić i Dora Žuti.

A vama svima koji ih u životu sretnete poručujem: Pazite mi na te moje ruže. Nadam se da ćete i vi u njima prepoznati i naći ono nešto posebno i predivno što sam i ja kao njihov učitelj u njima  vidio i našao.

Oproštajni govor razrednika

21.06.2024. g.

A sada, vrijeme je da se rastanemo, dragi moji pilići. Nećemo se svakodnevno viđati kao dosad, ali velika mi je želja da ostanemo povezani jedni s drugima. Živite u izuzetnim i burnim vremenima. Bit će vam lijep osjećaj da imamo jedni druge i da se uvijek možemo u životu obratiti jedni drugima. Bila bi šteta da razredno zajedništvo i sloga među vama nestane vašim odlaskom iz osnovne škole. Uvijek sam vas poticao na zajedništvo i okrenutost jednih drugima. Ljudi su u životu najveće bogatstvo. Bit ćete jednom u životu različitih zanimanja i ako ostanete povezani uvijek ćete se moći obratiti jedni drugima kad vam nešto ustreba.

Bilo mi je prelijepo s vama. Rastao sam duhovno zajedno s vama. Malo je reći da ste mi bili dragi. Obožavao sam vas.  Nikad u 26 godina staža nisam imao takvu djecu.  Sve što sam činio i kako sam postupao, činio sam u najboljoj vjeri i uvjerenju da postupam ispravno i za vaše dobro. Možda sam nekada i griješio ili uvrijedio koga od vas. Znajte da mi to nije bila namjera i ako je bilo takvih situacija, molim vas da mi oprostite. Zbilja sam se trudio postupati ispravno i za vaše dobro. Vas je bilo 22 i teško je nekada sagledati sve okolnosti određene situacije iz svih kutova. Nadam se da razumijete.

Želim da u životu živite zdravo, da vaš životni put ne bude prožet ovisnostima: pušenjem, alkoholom i drogom. Želim da vas u životu vodi dobrota i humanost, altruizam i zalaganje za pravedniji svijet. Budite svoji. I učite jer vam znanje nitko ne može ukrasti. Znanje i učenje isto stavite u vrh vaših prioriteta u životu. I iznad svega budite ljudi prožeti ljubavlju za sve oko sebe.

Želio bih i da jednom ako ćete se udavati i ženiti nađete dobre bračne partnere. U budućem partneru/partnerici gledajte najprije vrednotu dobrote i da vas netko voli takve kakvi jeste.

Znate da se meni uvijek možete obratiti za savjet jer vas u neku ruku držim svojom djecom i nosim i nadalje određenu brigu za vas na duši.

Bit ćete prisutni u mojim molitvama. Bila mi je čast oblikovati vas u mlade ljude. Želim vam da ispunite sve svoje snove, da budete sretni i ispunjeni u životu, da se radujete svakom danu i da ne napustite svoje kršćanske korijene.

Neka vas blagoslovi i čuva dobri Bog na vašim životnim putevima!

Voli vas vaš razrednik,

Josip Kunac

guest
0 Komentara
Inline povratne informacije
Vidite sve komentare