Život nadasve
Svjedočanstva vjere i života
“Prava ljubav počinje tamo gdje se ništa ne očekuje zauzvrat.” – Antoine de Saint-Exupéry, Mali princ
Gianna Beretta Molla
Milano, Italia
Bila je deseto od trinaestero djece. Rodila se 1922. godine pokraj Milana u Italiji kao Gianna Beretta Molla. Voljela je medicinu, te je postala liječnica pedijatrica. Bila je i gorljiva katolkinja, zaljubljena u skijanje i Krista, te je čvrsto odlučila postati časnom sestrom. No kako to obično biva u životu, životno-skijaška putanja ju je skrenula prema jednom čovjeku koji joj je osvojio srce – Pietru Molli. Postavši gospođa Molla, rodila je troje djece. Obitelj je odisala vjerskim ozračjem. Redovito se molila krunica i čitalo se Bibliju. Gianna je u 39. godini zatrudnjela s četvrtim djetetom. Tijekom trudnoće liječnici su joj pronašli cistu na jajniku i predlagali da pobaci, što je Gianna vođena svojim katoličkim uvjerenjem i savješću odlučno odbacivala. Čak je i liječnicima naložila da u slučaju biranja izaberu život djeteta. U travnju 1962, u četrdesetoj godini života, nakon poroda zdrave djevojčice, Gianna umire. Ostalo je svjedočanstvo da je umirala u neizrecivim bolima i da su joj posljednje riječi bile: “Isuse, ljubim te, Isuse, ljubim te!” Ostalo je i svjedočanstvo da je njen pogreb bio događaj duboke boli, vjere i molitve. Papa Ivan Pavao II. je 16. svibnja 2004. godine proglašava svetom, uz prisustvo njenog tada 92.-godišnjeg supruga i djece.
Pietro Molla sa željenom kćeri Giannom Emanuelom na susretu s papom Ivanom Pavlom II.
Gianna Emanuela danas, također liječnica.
Silvana Novak
Ludbreg, Hrvatska
Prelijepa mlada žena našega vremena! Rođena 1974. godine kao Silvija. Žena naših krajeva! Ludbreg. Po zanimanju diplomirana pravnica. Po vjerskom opredjeljenju – katolkinja. Udana Novak.
U 16. – om tjednu trudnoće saznaje da boluje od iste zlokobne bolesti kao i maestro Vjekoslav Šutej – akutne mijeloične leukemije. Liječnici predlažu hitno prekidanje trudnoće. Majka ne pristaje. Trudnoća je još više iscrpljuje. Rodila je zdravog sinčića Lea. U vrijeme kad je maleni Leo imao oko 19 mjeseci, na samom početku prosinca 2009. godine, ova mlada majka umire u komi, priključena na respirator. Čitavu Hrvatsku su potresle riječi njenog supruga: “Umrla je moja Silvija!”
Danas se njen suprug prisjeća: “Ma kad se samo sjetim kako je bilo u Petrovoj bolnici kad su joj liječnici rekli da će sve napraviti da ne izgubi dijete. Vrisnula je, skočila, liječniku se objesila oko vrata. Čovjek me gledao u čudu, ja sam samo slijegao ramenima. Kao: što mogu, takva je. Ma znao sam koliko je željela dijete, koliko je plakala kad su joj rekli da bi najbolje bilo pobaciti, no tada mi je postalo jasno kolika je to želja bila.”
Pogreb Silvane Novak
Dva života! Dvije mlade žene! Slične sudbine! Isti odabir! Isti kraj! Svjedočanstva života i vjere! Svjedočanstva majčinske ljubavi! Svjedočanstva očeva koji su podržali odluke i ideale svojih supruga. Nevjerojatna hrabrost je za takvo nešto potrebno! I nevjerovatna ljudskost i požrtvovnost! I malo nas bi postupilo po ovom obrascu. Jako, jako malo.
Malo nas je shvatilo i bit. I bit života i bit vjere. Često je plitko i vodnjikavo naše shvaćanje svega toga. I nevjerojatno površno! Ponekad i sebično! I daleko od same biti!
Dva života. Dvije sudbine. Da nas potaknu da razmislimo gdje jesmo. Zašto smo tu? Kakva je naša ljubav? Kuda idemo i zašto živimo? Koje i kakve su nam životne vrijednosti?…
Prolaze posljednji dani došašća i dolazi Božić, tj. maleni Bog. Hoće li ući u naše srce na širom otvorena vrata, ili ćemo otvoriti tek malena vratašca i pustiti malenog Boga kao nekakvog ubogog Bogeka u neki sobičak naše duše, svatko za sebe najbolje zna.
Želim svima istinski dolazak novorođenog Isusa u srce i dušu! Dolazak koji mijenja i preporađa! Dolazak koji donosi ljubav i oslobađa!
