Prijateljice
Ulazim u dvoranu, sjedaš na stolicu ispred mene.
Vidjela sam te kako listaš udžbenik nekoliko minuta ranije. Tvoja smirenost kao da me proždire, iznutra. Kopa neke nevidljive rupe koje ne mogu popuniti.
Pokušavam pročitati prvo pitanje. Bezuspješno. Gledam dalje u pitanja. Naprežem se kako bih bolje vidjela. Kazaljka na satu glasno otkucava vrijeme. Moram krenuti pisati. Pokušavam obuzdati ruku.
„Požurite, prošla je polovica vremena“, kaže učitelj.
Pogledam tvoju ispisanu stranicu, zatim svoju. Uzimam olovku u lijevu ruku iako pišem desnom. Napišem neka slova. Brzo sve obrišem. Jedino što čujem je sve glasniji tik-tak. Osjećam kiselinu kako mi se diže u želucu. Postaje mi sve teže disati.
„Još desetak minuta“, začujem.
Uzimam drugu olovku iz pernice. Grčevito je stišćem. Pritišćem olovku u papir nadajući se da će ostaviti neke tragove. Vidim, predaješ ispit. Preda mnom je samo mokri papir. Minuta do zvona. Brzo ispisujem neke riječi. Utrkujem se s vremenom. Pritišćem olovku svom snagom. Papir je bio toliko mokar da se podere.
Istrčim iz dvorane s tragovima povraćanja u ustima.
Više ne osjećam tlo pod nogama. Nevidljive rupe postale su preduboke.
Idućeg dana, učitelj do nosi ispravljene testove. Mislim da ne moram spomenuti da si ponovno sve najbolje riješila. Svi ti plješću, čestitaju. Sve oko tebe zrači nekim savršenstvom koje izaziva jezu.
Učitelj kaže: „Kada bi svi mogli biti poput Mirte.“
Tiho hodam iza tebe. Svakim korakom sve smo udaljenije.
Psihologinja u školi razgovarala je s majkom o mojem ponašanju. Obje su se složile kako je najbolje da ostanem nekoliko dana kod kuće.
Zamišljam, da sam ti. Promatram lijepu pametnu djevojku u zrcalu.
Majka ulazi u sobu.
„Objavljena su imena učenika koji prolaze na natjecanju“, rekla je.
Tražim tvoje ime. Ne nađem ga.
Nakon dugo vremena konačno mogu normalno disati.
Ubrzo dobivam poruku.
„Hej, nema te u školi već tri dana. Je li sve u redu? Ne javljaš se, zašto?
Pa ipak smo najbolje prijateljice. Mirta“
Ignoriram i nazovem prijatelja iz susjednog razreda. „Je li se sve odvilo prema planu? Vidim da nije prošla dalje.“
Srce mi počinje glasno nabijati.
„Pa čini se da je sve okej, nije posumnjala u tebe. Svi su uvjereni da je kriv onaj Jagor iz B razreda. On je već ranije nekome podmetnuo papirić s odgovorima ispod klupe pa je učiteljica diskvalificirala učenika.
Uzimam mobitel. Pišem poruku.
„Hej Mirta! Čula sam što je bilo s Jagorom. Stvarno mi je žao. Možemo se naći na kavi pa mi ispričaš sve što te muči.“
Pošaljem uz ogroman osmijeh.
Prijavite se
0 Komentara