No Jordan nas ubrzo uvodi u zamršeni svijet glavnih likova. Jer, kako kaže: „Čovjek zaboravi sebe, kako se zove, sve što ga muči i brine, posve uranja u to drugo, u ono što nije on, ono koje ulicama toga grada korača s ciljem, sudbinom, ima dom, obitelj, ljubavnicu ili ljubavnika, a tvoja je dužnost možda da otkriješ sve to.“ Jonatan postaje opsjednut djevojkom Petrom koja se za stvarno ili u njegovoj mašti bacila s mosta. Njegova kći Jenny ima imaginarne prijateljice s kojima vodi živopisne razgovore, a uskoro im se pridružuje i djevojka s mosta. Da stvar bude bizarnija, djevojka s mosta ju podučava sviranju violine i to se itekako osjeti u Jennynu napretku. U obiteljskom okruženju u kojemu je suprug zauzet poslom i traga za nestvarnom ili stvarnom djevojkom Petrom, a kći razgovara s imaginarnim prijateljicama, Jordan nam donosi i treći važan lik, Jonatanovu suprugu Sarah. Poput Meryl Streep iz „Mostova okruga Medison“, ona je nezadovoljna žena uhvaćena u kolotečinu života. Bijeg iz bračne učmalosti traži izvan braka. Zapravo, ti likovi predstavljaju presjek ljudi današnjice. U liku Jonatana mogu se prepoznati svi oni koji se „ubijaju od posla“, oni koji rješavaju svoje frustracije bijegom od bliskih osoba. Djevojčica Jenny utjelovljuje skupinu ljudi koji bježe od stvarnosti na način da ju idealiziraju. Oni su slijepi za probleme, njihova sadašnjost je ružičasta, žive u omeđenom svijetu i nespremni su za promjene. Sarah je pak, tip osobe koja se ne miri sa stvarnošću i nastoji se „srediti“ čak i ako je to na štetu drugih.