Kritički osvrt

Povijest pčela

Autor Povijesti pčela: Maja Lunde

Autor kritičkog osvrta: Aneta Kunac

Nada zadnja umire

Konačno nešto normalno! I svrhovito! Normalno i svrhovito! Majo Lunde uspjela si! Sjedi 5! Maja Lunde uspjela je nametnuti temu o važnosti pčela i pčelinjeg oprašivanja za svijet i natjerati čitatelja da se nakon pročitanog zapita ima li toga još. A ima toga još. „Povijest pčela“ samo je dio ekološko-klimatološkog opusa, dio književnog kvarteta. Taj kvartet još čine: „Plavetnilo“ (o važnosti vode), „Posljednji svoje vrste“ (o važnosti životinja), i „San o drvetu“ (o važnosti biljaka). S te četiri knjige Lunde je proslavila i sebe i Norvešku i okitila se lovorikama u književnom svijetu. I neka je! Potpuno zasluženo.

Ma, lijep je ovaj Majin roman kako god da se pogleda. Jedan roman, a tri romana u jednom. Tri radnje, tri glavna lika koje Maja tek predkraj djela dovodi u vezu. Do samog kraja su to tri odvojena romana sa svojim radnjama, kao tri pritoka što se pred ušćem spajaju u jednu rijeku. Ta tri pritoka čine glavni likovi: Kineskinja Tao koju Maja smješta u daleku budućnost, točnije u 2098. godinu, Amerikanac George koji živi u sadašnjosti, tj. u 2007. godini i Englez William, lik iz prošlosti, iz 1852. godine. Svi ti likovi žive bračnim životom i u središtu njihovih svjetova su njihovi sinovi jedinci i pčele, tj. izostanak istih. Zaokupljeni su time da sinove jedince usmjere u pravcu koji će im donijeti blagostanje. A taj pravac su kod Williama i Georga pčele. Kod Tao to nije tako, no ipak je sudbina nje i obitelji vezana uz pčele, točnije odsustvo istih. Svi oni putem sinova žele svoje vlastite neuspjehe pretvoriti u uspjeh. No ne ide to bez otpora sinova. Wei-Wen, sin od Tao, umire od uboda pčele i Tao kreće u potragu za istinom. Georgeov sin Tom želi postati novinar, a ne pčelar. A Williamov sin Edmund odaje se piću i ženama i niti na kraj pameti mu nisu pčele. No da ne lupetamo bezveze, haj'mo to malo raščlaniti! Ajmo od prošlosti! William je glavni lik jednog dijela romana „Povijest pčela“, jedan je pritok romana koji se poput ostala dva može čitati zasebno. Taj pritok ima 20 poglavlja i predstavlja tipični povijesni roman. Kroz lik propalog znanstvenika i trgovca sjemenjem Williama Savagea opisuje se život pčela i razvoj modernih košnica. Drugi pritok od 22 poglavlja predstavlja suvremeni roman koji putem glavnog lika Georga opisuje pomor pčelinjih zajednica diljem svijeta. To je ono čemu i sami svjedočimo praćenjem medija i vjerojatno je motiv koji je Maju Lunde inspirirao za pisanje ovog romana. I na koncu, treći pritok je futuristički roman od 22 poglavlja turobnog sadržaja: nestale su pčelinje zajednice, dogodio se kolaps svega, nema prirodnih usjeva, zavladali su glad i pomor stanovništva, provodi se umjetno oprašivanje. Prestrašno! Grozno! Opisi djece na granama stabala koji umjetno oprašuju cvjetove voćki. Nametnuta diktatura. Ponavljam, užas jedan. Tao je jedini svijetli lik te turobne stvarnosti. Pčela, koju nitko nije očekivao, niti vidio, ubola joj je sina koji je uslijed alergije preminuo. No njegova smrt postaje i nada za čovječanstvo. Pčele opet žive. Tom riječju roman i završava. Nadom!

Ma, zbilja je lijep ovaj Majin roman. Ma, baš onako, po mjeri čitatelja. Nevjerojatno pitak i prozračan bez suvišnih zapleta, raspleta i svih onih kompliciranih književnih izričaja. Nema u njemu ni metafora, ni onomatopeja, ni ostalih stilskih figura iako bi ih čovjek očekivao u romanu o pčelama. Nema ni lijepih citata, iako je svaka rečenica smislena i savršeno povezana s prethodnom. Nema u ovom romanu baš ničega, a ipak je pun života i ima svačega, od pčelara do znanstvenika, žena, djece, sinova, kćeriju, susjeda, djevojaka, seljaka, farmera, trgovaca, hotelijera, sobarica, agenata, radnika, vojnika, građana, a nadasve pčela. Puno zujanja i puno meda. Toliko jednostavnosti u rečenicama, a toliko dubine i ljepote! I onda ta poruka čitavog djela, ta jedna snažna riječ na kraju: Nada! Tako puna i bogata riječ. I sve te silne riječi „Povijesti pčela“, stisnule su se i stale iza te jedne zadnje riječi o pčelama: Nade! I moglo bi se još dosta pisati o ovom romanu, no čemu kvariti ljepotu nečega suvišnim riječima. Zar nije bolje potrošiti vrijeme na čitanje nastavka: „Plavetnilo“ Maje Lunde? Hajdemo, što se čeka?