Kritički osvrt
Ne, ne i ne
AUTOR “NE, NE I NE”: NINA LYKKE
AUTOR KRITIČKOG OSVRTA: ANETA KUNAC
Piše: Aneta Kunac
S one strane
rubikona
„Here we are the two of us together/ Taking this crazy chance to be all alone /We both know that we should not be together/ ‘Cause if they found out/ It could mess up, both our happy homes.“
Prevara. Riječ koja povezuje roman Ne, ne i ne norveške spisateljice Nine Lykke s pjesmom Secret Lovers Atlantic Starra. Navedena pjesma na genijalan način dočarava osjećaje triju likova: Ingrid, Hanne i Jana. Sve im ide glatko dok ne naiđu na raskršće. Strast ili razum? Kojim putem da idu? Nina Lykke veoma promišljeno kritizira današnje društvo koje koristi brak kao vrstu konzumerizma. Ističe još neke bitne probleme s kojima se susreću likovi u jednom specifičnom razdoblju života. Krizi srednjih godina.
„I hate to think about us all meeting up together/ As soon as I looked at you it would show on my face/ Then they’ll know that we’ve been loving each other/ They can never no, oh no, we can’t leave a trace.“
Zapali ste u kolotečinu? Promijenili posao? Ne znate kako popuniti egzistencijalističke praznine? Rješenje na postavljena pitanja krije se u dvije riječi: promijenite partnera! Stvarnost Norveške. Čak 60 % brakova ondje završi rastavom. Porazno, zar ne?
Okrivljivanje sebe, nezadovoljstvo, razdražljivost… samo su neki psihološki inputi s kojima se svakoga dana bori nastavnica norveškog jezika, Ingrid. Kaže da konačno svijet može vidjeti onakav kakav on jest. No je li to istina? Često ukazuje na teškoće drugih čime zapravo želi izbjeći suočavanje s vlastitim nesigurnostima. Zbog pesimističnog razmišljanja sklona je i sve oko sebe vidjeti upravo tako.
Prosječna dob za udaju u Norveškoj iznosi oko 33 godine. Zato uopće nije iznenađujuće da Hanne s 35 godina još uvijek nije udana. Žali se na buku, smeta je smrad stana… I sve to samo ona čuje i osjeti…
„Sittin at home I do nothing all day/ But think about you and hope that your ok/ Hoping you’ll call before anyone gets home/ I’ll wait anxiously, alone by the phone“
Ne možemo odoljeti, a da se ne zapitamo je li roman Ne, ne i ne uistinu primjeren za mlađu publiku? Pogledajmo samo karakterizaciju likova! Portretirani su poput prosječnog tinejdžera pred kojeg se stavljaju brojni izazovi. Često su neshvaćeni i odbačeni. Imaju dojam da ih nitko ne razumije. Jednake emocije, samo u različitom životnom razdoblju.
U knjizi se javljaju neprimjereni izrazi prilikom opisivanja odnosa između Ingridinog supruga Jana i Hanne. Time se doprinosi dramatičnosti te se ističe problem nemogućnosti racionalnog razmišljanja u određenim trenutcima. Zapravo, pokazuje što se dogodi kada strast pobijedi zdrav razum.
Ovo štivo vrlo je pitko i prohodno. To ga automatski čini privlačnijim mlađim čitateljima. Dugim rečenicama sjajno su dočarane sumorne misli kojima su glavni junaci opterećeni. Iz navedenih razloga ovo djelo bilo je prepoznato i nagrađeno od strane norveških srednjoškolaca.
„How could something so wrong be so right/ I wish we didn’t have to keep our love out of sight/ Living two lives just ain’t easy at all/ But we gotta hang on and after fall.“
„Ali ovo je neka petlja u vremenu i prostoru i ovdje je sve dopušteno jer ovdje smo izvan društva.“ Ovaj citat iz romana je samo jedan od načina na koji Hanne konstantno traži opravdanje za svoj odnos s Janom. Posezanje za tabletama, očekivanje da će psiholog magično riješiti sve probleme… Sve kako bi na kraju došli do zaključka da bi možda nekada trebali cijeniti i monotoniju. Jer i ona je dio naše ljudske stvarnosti, i ona nas oblikuje i potiče na iskorak, na stvaranje, na bijeg iz čahure uspavane svijesti.
„Secret lovers that’s what we are/ Trying so hard to hide the way we feel/ Cause we both belong to someone else/ But we can’t let it go, cause what we feel is oh so real So real.“
Traganje za sobom, za vlastitim jastvom? Traženje u drugom samoga sebe? Ponovna uspostava duševne ravnoteže? Ili samo obična ljudska slabost i ljudsko nesavršenstvo, najobičnija glupost i sebičnost? Prije će biti da je tema ovoga romana ovo zadnje. No u svijetu seksualnih sloboda, feminizma, psihoanaliza i duhovnih gurua svake vrste, trebalo je nekako te ljudske moralne posrtaje opravdati i omotati u celofan. Toliko da ne pobude osudu drugih, ali i nas samih. Važno se samoopravdati pred sobom, a onda uvjeriti i druge u to. To je karakteristika današnjeg svijeta. Na sjeveru je to još izraženije. Individualizam je ondje motu proprio koji u društvu prerasta u perpetuum mobile. I traje li ga, traje. I širi li se, širi. U ime individualizma, seksualnih sloboda i hedonizma često prelazimo rubikon. A preko toga rubikona se nalazi more upropaštenih sudbina, ostavljenih i napuštenih individua koji nekomu nisu bili dobri. No glavno da su se neki ostvarili. Za druge nema veze. Ako ništa drugo, čitanje ovog romana nas može potaknuti da se svrstamo na stranu luzera s one strane rubikona. A to se čini O.K.