Kritički osvrt
Brat po duši
Autor Brata po duši: David Diop
Autor kritičkog osvrta: Aneta Kunac
Aneta Kunac
„Brothers in arms“ na Diopov način
„These mist covered mountains
Are a home now for me
But my home is the lowlands
And always will be
Someday you’ll return to
Your valleys and your farms
And you’ll no longer burn to be
Brothers in arms.“
Čitajući roman „Brat po duši“, čovjek nesvjesno počinje pjevušiti jednu od najslavnijih pjesama legendarnih Dire Straitsa „Brothers in arms“. Postavlja se pitanje je li možda autor ovog romana parafrazirao naslov pjesme Dire Straitsa i pretočio ga u svoj naslov. No kako god, Dire Straitsi su idealna podloga za čitanje ovog romana. Senegalsko – francuski pisac David Diop je pobrao mnoge nagrade za ovaj roman, uključujući i priznanje francuskih srednjoškolaca. No s obzirom na pojedine dijelove romana dalo bi se raspravljati o tome koliko je ovo djelo prikladno srednjoškolsko štivo. No krenimo redom. Ratni ili antiratni roman? Može i jedno i drugo. Zavisi iz kojega kuta se gleda. Opisuje se rat pa je ratni. S druge strane, u romanu ne postoji izdvojeno antiratna poruka. Nju čitatelj sam stvara čitajući o strahotama rata. S te strane gledano, roman je antiratni. U središtu radnje je definitivno rat. Glavni lik romana, Alfa Ndiaye iz Senegala zajedno sa svojim afričkim prijateljem Madembom Diopom odlazi u I. svjetski rat i bori se na francuskoj strani protiv „neprijatelja s plavim očima“. Prijatelj pogiba, a Ndiaye kreće na put osvete i skuplja ratne trofeje – odsječene šake s tijela „neprijatelja s plavim očima“. Skupio ih je čak 7! Pardon 8, ali jedna se ne računa. Komplicirano je za objasniti. Koga zanima, nek' pročita roman. Kako bilo, iz perspektive glavnog lika ovako po prilici ide tijek romana: rat, ubijanje, krv, osveta, sumnja, oboljenje, liječenje i ozdravljenje duše. Ovo zadnje - možda. No i to je komplicirano za objasniti. Koga zanima, nek' pročita roman.
„Through these fields of destruction
Baptisms of fire
I’ve witnessed your suffering
As the battle raged high
And though they did hurt me so bad
In the fear and alarm
You did not desert me
My brothers in arms“
Glavni lik romana Alfa Ndiaye je napravio sve što može za svog mrtvog prijatelja. Tomu je svjedok sam Bog. Naime, sintagma „Bog mi je svjedok“ u romanu se repetira čak 140 puta! Znači, 140 puta glavni lik zaziva Boga za svjedoka kod svojih postupaka. Neki od njih su krajnje gnjusni (klanje neprijateljskih vojnika, vađenje utrobe, odsijecanje šaka…). Djela kakvih se ne bi posramio ni Frankenstein. No s druge strane gledano, mogu li se strahote rata uopće prikazati bez ovakvih navođenja? Čitanje ovoga romana na trenutke postaje šokantno i neprobavljivo: „On urliče u zaglušnoj tišini kada uzimam sve njegove iznutrice iz trbuha kako bih ih stavio vani na kišu, vjetar, snijeg ili mjesečinu. Ako se u tom trenutku njegove plave oči zauvijek ne ugase, onda se pružim pored njega, okrenem mu lice prema sebi i malo ga gledam kako umire, zatim ga zakoljem, kako treba, doista čovječno. Noću je svaka krv crna.“ Ovdje se radi o egzekucijama „neprijatelja s plavim očima“. U romanu se čak 24 puta ponavlja da se u svim izvršenim osvetničkim pohodima glavnog lika radi o „neprijatelju s plavim očima“. A ako su neprijatelji, onda tomu ne treba poklanjati preveliku pozornost. No tako ne misle ratni sudrugovi glavnog lika i njegov zapovjednik, satnik Armand. Primjećuju da se radi o luđačkim crtama koje zahtijevaju odmor i liječenje u sanatoriju. Neka vrsta ratnog prava i kolektivne savjesti. Dovoljno je ubojstvo puškom. Mučenje prije smrti je nepotrebno. Prvo je humano, drugo nije. Znamo, apsurdno je, ali takva pravila vrijede i danas. No ubiti je pogrešno i ovako i onako, bila krv crvena ili crna. I da ne bude zablude, to je zaključak čitatelja, ne pisca! U završnici romana čini se da umrli lik Mademba Diop nastavlja živjeti kroz život svog prijatelja Alfa Ndiayee. Ili obratno. Nije sasvim jasno. Zadnja poglavlja totalna su zbrka. No po jednom detalju, dade se zaključiti da nešto ne štima. A kaže se: „Vrag je u detalju.“ U najvećem dijelu romana, u prvih 20 poglavlja, radnja se odvija kroz prizmu glavnog junaka Alfe Ndiayee. Dominira uzrečica „Bog mi je svjedok“. I onda negdje pred kraj romana, u 21. poglavlju od 25 koliko ih ima u knjizi, uzrečicu „Bog mi je svjedok“ zamjenjuje druga „Kunem ti se“ upotrjebljena čak 27 puta. Tek iz posljednjih rečenica romana naslućuje se da je glavni lik drugog dijela romana zapravo umrli Mademba Diop koji nastavlja živjeti kroz lik Alfa Ndiayee. Sukladno tome, roman bi se mogao podijeliti na dva dijela: onaj s Ndiayeom u glavnoj ulozi i onaj s Diopom u glavnoj ulozi. Onaj s „Bog mi je svjedok“ i onaj s „Kunem ti se“. Zanimljivo je uočiti da te dvije izreke u stvarnom životu čine cjelinu „Bog mi je svjedok. Kunem ti se…“ Slično kao i što dva prijatelja čine neraskidivu cjelinu. Zanimljiva je ta koincidencija i postavlja se pitanje je li namjerna ili slučajna. Kako god, tjera na razmišljanje, a sam autor na jednom mjestu kaže: „Misliti svojom glavom ne znači nužno sve shvaćati“. Možda je to i ovdje slučaj.
„Now the sun’s gone to hell and
The moon’s riding high
Let me bid you farewell
Every man has to die
But it’s written in the starlight
And every line in your palm
We’re fools to make war
On our brothers in arms.“
Zaključak je uvijek teško napisati, a pogotovo za ovakav roman koji treba shvatiti. Možda je najbolje i najpoštenije prema autoru da ga on sam izrekne: „Najveća tajna (…) jest da čovjek ne upravlja događajima, nego da događaji upravljaju čovjekom. Sve su događaje koji iznenade čovjeka preživjeli drugi ljudi prije njega. Sve su ljudske mogućnosti ljudi već osjetili. Ništa od onoga što nam se događa na ovome svijetu, ma koliko ozbiljno ili ma koliko ugodno bilo, nije novo. Ali ono što osjećamo uvijek je novo jer je svaki čovjek jedinstven, kao što je svaki list jednog te istog stabla jedinstven. Čovjek dijeli s drugim ljudima istu snagu, ali se on njome drugačije hrani. Čak i ako ovo novo nije doista novo, uvijek ostaje novo onima koji se neprestano dolaze nasukati na svijet, naraštaj za naraštajem, kao val za valom.“
