Riječi Skibidi toilet često se čuju u razgovorima između učenika viših razreda osnovne škole. Skibidi se čuju na hodicima škole, u dvorištu, u učionicama… Čuje se čak i pjevušenje na tu temu. Pitanje poput: „Gledate li vi profesore skibidi toilet?“ često je prilikom ulaska učitelja u razred. Većina učitelja nije niti upoznata s tim fenomenom, ili je upoznata vrlo površno. Ne vide smisao u nekakvom crtiću koji prikazuje tamo neke wc – školjke koje ratuju. Sa strane odraslih, onako na prvu, totalno bezveze i zaglupljujuće. A skibidi su i dalje tu, učenici ih masovno gledaju i komentiraju, iščekuju nove epizode, a mi učitelji, roditelji i odgojitelji pojma nemamo što je to. Valjalo mi je, dakle, krenuti u istraživanje i gledanje Skibida da bih uistinu uvidio što je to okupiralo naše klince.
Skibidi Toilet je animirana YouTube serija koja je u tijeku, tj. još se proizvodi, a idejni tvorac joj je gruzijski kreator digitalnog sadržaja Alexey Gerasimov koji živi u Americi. Na YouTubu kanalu Gerasimov se identificira kao DaFuq!?Boom! Trenutno je napravljena 71 epizoda serije. Prva epizoda je objavljena 07.02.2023. godine i prikupila je 147 i pol milijuna pregleda. Ukupna duljina svih do sada produciranih epizoda je 1 sat i 17 minuta. Zanimljivo je da su prve epizode trajale jako kratko, svega 15-ak sekundi, a vremenom, kako serijal napreduje, epizode su postajale duže (posljednja, u trenutku pisanja ovog teksta, 71. epizoda traje 2 minute i 23 sekunde).
Serija je zaludjela alfa generaciju tj. one rođene poslije 2010. godine, a najviše djecu mlađu od 13 godina. Zanimljivo je da riječ „skibidi“ nema baš nikakvo značenje, iako se u kontekstu serije prevodi kao „zao“, „bad“, „evil“ i sl.
Melodija koja se ponavlja iz epizode u epizodu je: mješavina pjesama “Give It to Me” Timothyja Zacheryja Mosleyja, umjetničkog imena Timbaland i “Dom Dom Yes Yes” od Biser Kinga, koju je kreirao TikTok korisnik @doombreaker03.
Serijal sadrži reference na videoigre, poput lika G-Man čije ime dolazi iz serijala videoigara Half-Life, a plesovi koje izvode kamere inspirirani su online igrom Fortnite.
Čitav serijal može se odgledati u komadu ovdje:
Radnja serije događa se u New Yorku. A sada ono što slijedi, jako je teško objasniti no pokušat ćemo.
Glavni likovi serije su zahodske školjke iz kojih izviruju ljudske glave. Zahodske školjke ratuju protiv kamera, zvučnika i televizora. Zahodske školjke izgledaju ovako:
Kamere izgledaju ovako:
Zvučnici ovako:
A televizori/ekrani ovako:
Pretraživanjem interneta i čitanjem različitih interpretacija, većina kritičara zahodske školjke vidi kao negativce, a kamere, zvučnike i ekrane kao pozitivce. No je li uistinu tome tako? Autoru ovoga teksta to ne izgleda tako. Skibidi Toilet daje širok prostor interpretacije. Svatko u njemu može vidjeti drugačiji odraz stvarnosti.
Na početku nas autor upoznaje sa zahodskim školjkama. Likovi iz zahodskih školjki su uglavnom različiti. Moguća su različita tumačenja, no ono što ljudi vezuju uz zahodske školjke je ljudski izmet. Uspoređivati izmet s ljudskim glavama predstavlja svojevrstan umjetnički šok. No moderna umjetnost 21. stoljeća i jest umjetnost koja šokira. Ona je uvijek kontroverzna i izaziva podijeljene reakcije javnosti. Ona polarizira javnost. Ili si za, ili protiv. Ili ju voliš, ili mrziš. Nema onoga između. Tako je i ovdje slučaj. Ljudi zahodske školjke povezuju s ljudskim izmetom, a ovdje se prikazuju ljudske glave u školjkama. Za većinu ljudi nešto ogavno i za osudu. No ne i za naše klince alfa generacije koji su odrastali uz različite crtiće i video igre. Njih to ne šokira. Dapače, njima je to prezanimljivo. Osobno, držim da se ovdje radi o umjetničkoj slobodi i metafori. Kako je ljudski izmet različit od čovjeka do čovjeka, tako je i karakter ljudi različit. Zato su sve zahodske školjke različite. Neke glave iz zahodskih školjki su mlađe, neke starije, neke veselije, neke mrgodne, neke ljepše, neke ružnije, neke bez oružja, druge opet naoružane… Iako se neki ne bi složili s mojom interpretacijom, mišljenja sam da su zahodske školjke metafora za obične ljude koji su različitih osobnosti, zanimanja, karaktera… i kojima je zajedničko jedno, a to je težnja za slobodom.
Nakon što se upoznamo sa zahodskim školjkama, na ulicama grada počinju se pojavljivati kamere. Podsjećaju na policajce agente s kamerama, umjesto glavama. Kamere započinju rat protiv zahodskih školjki. Sve skupa podsjeća na Orwellov svijet. Kamere sve vide i suzbijaju svaki korak zahodskih školjki. Ne možemo ne zamijetiti sličnost sa stvarnim svijetom. Zar i današnji čovjek nije izložen pogledima kamera na svakomu koraku? Kamere su svuda oko nas i snimaju skoro svaki naš korak. Ekstremne situacije već se vide u Kini u čijim su gradovima postavljene kamere sposobne identificirati praktički svakog čovjeka. Kamere ugrožavaju ljudsku slobodu jer vode policijskoj državi. Možemo zaključiti da su kamere protivne ljudskoj slobodi.
Poslije kamera, u serijal ulaze zvučnici. I oni započinju rat protiv zahodskih školjki. Mišljenja sam da zvučnici predstavljaju različitu ideološku i svaku drugu propagandu kojom se zasipa suvremenog čovjeka s ciljem da ga se duhovno porobi. Kamere i zvučnici se ni sami u početku ne podnose te i međusobno ratuju. No i jednima i drugima, cilj je zatrti zahodske školjke. Sukob je sve brutalniji, scene vizualno mračnije, glazba bučnija. No zahodske školjke, tj. obični ljudi se ne daju. Iako izloženi nadzoru i propagandi, pružaju otpor.
Negdje oko polovice serijala na scenu stupaju televizori. Oni metaforički predstavljaju sve ekrane današnjice (mobitele, tablete, televizore…). Oni su u serijalu prikazani kao najubojitije sredstvo zahodskih školjki, tj. ljudi. Oni svojom moći zaglušuju i kamere i zvučnike. Njihova moć u serijalu je ogromna. U stanju su uništiti i najveće i najmoćnije zahodske školjke. Trebamo li uopće tumačenje za ovo u svjetlu današnjice? Zar svi ne vidimo ubojiti utjecaj ekrana na ljudski rod, na obitelji, na djecu, posebice mobitela. Zar tomu u prilog ne govore istraživanja i različiti stručnjaci?
U scenama sraza između zahodskih školjki i ekrana vidi se strahovito razaranje. Zahodske školjke su nemoćne pred tom silom. Na jednom ekranu je ispisan znak ω (omega) koji je u kršćanstvu oznaka za svršetak. Bog se u kršćanstvu predstavlja kao α (olfa) i ω (omega). U tom kontekstu ekrani bi predstavljali smrtonosni, konačni udarac za čovjeka na koji čovjek u svojoj borbi za slobodom nema odgovora. U praksi vidimo što ekrani ideološki rade ljudskom umu. Sjetimo se raznih samoprozvanih mesija u vrijeme korone, rata u Ukrajni i sl., a pogledajmo i što razni influenceri propagiraju i koliko sljedbenika imaju, često i za svoje sulude teorije. U kakofoniji zvučnika i ekrana često je teško razaznati istinu.
Pri kraju se pojavljuje još jedno biće u ratu protiv zahodskih školjki. Biće koje zahodske školjke ubija svijetlo-plavim zrakama. Možda umjetna inteligencija? Nisam baš razumio. No strahovito je razorno po zahodske školjke.
Kako serija odmiče, kamere, zvučnici, ekrani i to biće sa svijetloplavim zrakama postižu pakt i udružuju se protiv zahodskih školjki. Rat se sada vodi i tenkovima, i avionima i balističkim projektilima. Razaranje grada je strahovito, svugdje su požari, sve gori, tama je svuda uokolo, a stradanja zahodskih školjki strahovita. Bitka je neprestana, do istrebljenja. Zahodske školjke su u podzemnim skloništima no i tamo ih nalaze njihovi progonitelji. I tu smo već na kraju 71. epizode. Za sada nema dalje.
Zanimljivo je da se u drugoj polovici serijala pojavljuje lik čovjeka kojega vidimo samo djelomično s leđa i koji podiže „palac gore“ kao znak odobravanja uništavanja zahodskih školjki. Tu kao da nam se sugerira da je taj bespoštedni rat kamera, zvučnika, ekrana i AI-ja protiv zahodskih školjki odobren i vođen po nečijoj zamisli. Pri kraju 71. epizode također, vidimo čovjeka za kompjuterom u uredu. Stvarnog čovjeka koji za razliku od zahodskih školjki, kamera, zvučnika, ekrana i AI-ja ima tijelo i glavu, tj. potpuni je čovjek. Jesmo li mi u tom sukobu imaginarni isprogramirani likovi u nečijoj igrici tj. matrixu? Je li taj čovjek iz sjene u uredu, zao ljudski lik koji je zakuhao sav taj sukob, pokazat će iduće epizode.
Serijal je nevjerojatno intrigantan. Jako puno pitanja se nameće dok ga se gleda i može se dati mnoštvo viđenja i tumačenja. Meni osobno se to čini kao borba čovjeka za svoju slobodu u svijetu u kojemu smo izloženi različitoj propagandi, čitaj: „ispiranju mozga“ putem različitih sredstava. Borba je to kojoj se ne nazire kraj i koja još uvijek nema pobjednika, ali ostavlja strahovite ožiljke na ljudsku psihu, na ljude općenito.
Na kraju, možemo se zapitati i što da kao odrasle osobe činimo kad zateknemo djecu da gledaju skibide. Pravo da vam kažem, ne znam. I da im zabranimo, oni će ih gledati i zabrane ništa neće riješiti. Gledat će ih i dalje iako su skibidi prepuni nasilja i krvoločnih scena. Djeci je teško zabraniti YouTube sadržaj i svaki naš takav pokušaj je unaprijed osuđen na propast. Najbolje rješenje čini mi se u tome da mi učitelji, roditelji i odgojitelji i sami pogledamo skibide i djeci pokušamo na primjeru serijala objasniti razornost svega ovoga o čemu sam pisao na njihove živote. Govoriti im o vrijednosti ljudske slobode, o važnosti i pravu na izricanje mišljenja, o kritičnosti, o vrednovanju znanja, posebice školskoga, o dijalogu i prihvaćanju drugačijega, o vrijednosti mira i osudi rata, o zalaganju za pravdu i svijet u kojemu živimo sukladno našim sposobnostima, znanju i karakterima… sve mi se to čini ispravnim kad razgovaramo s našom djecom/ učenicima o skibidima.
