6. razred - tekstovi

Tekst br. 1

SLOBODA NA INTERNETU

Digitalni svijet ti nudi velike mogućnosti za učenje i zabavu, ali skriva i mnoge rizike. Koristeći se različitim digitalnim medijima možeš postati ovisan o nekim sadržajima mogućnostima, biti izložen neprimjerenim i nasilnim sadržajima, prevarama i krađama identiteta i podataka. Važno je znati kako se koristiti mogućnostima koje nudi internet a da to ne ugrozi tvoju i tuđu slobodu. Razmisli o sljedećem i porazgovaraj sa roditeljima i prijateljima o tome:

  1. Kako kreirati osobni identitet?
  2. Kako naučiti vladati digitalnim uredajima, da oni ne zavladaju tobom? Kako uspostaviti ravnotežu između vremena provedenog online i vremena u stvarnom životu?
  3. Kako prepoznati internetske opasnosti i naučiti alate za vlastitu sigurnost i zaštitu podataka?
  4. Kako uočiti opasnosti vlastitog rizičnog ponašanja na Internetu?
  5. Kako razvijati suosjećanje za druge i izgrađivati dobre online odnose (ne rugati se nekome, ružno komentirati)?
  6. Kako razvijati sposobnost prikladne online komunikacije i suradnje s drugima?
  7. Kako pronaći kvalitetne internetske sadržaje, znati ih procijeniti i odgovorno ih koristiti?
  8. Kako čuvati pravo na privatnost? Kako štititi svoje i tuđe intelektualno vlasništvo?
  9. Kako koristiti pravo i slobodu govora vodeći računa o zaštititi od govora mržnje?
  10. Kako izbjeći ovisnost o internetskim sadržajima, onime igricama i društvenim mrežama?

Tekst br. 2

POUZDANJE U PROVIDNOST

Zatim reče svojim učenicima: »Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući. Ta život je vrjedniji od jela i tijelo od odijela. Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vrjedniji od ptica! A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat? Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti? Promotrite Ijiljane, kako niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!?« »Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!« »Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo.« »Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi vrećice koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.«

Lk 12,22-34

Tekst br. 3

ISPOVIJED

Sakrament u kojem nam Bog preko svećenika oprašta (briše) grijehe.

Postupak ispovijedi:

 

JA: Hvaljen Isus Marija!

JA: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. (činiš znak križa.)

JA: Zadnji put sam se ispovijedio (reci kada).

JA: Sagriješio/sagriješila sam: (govoriš grijehe redom po točkama ispita savjesti, grijehe govori poluglasno, pokušaj se sjetiti što više grijeha, govori uvijek istinu

JA: Više se ne sjećam.

SVEĆENIK: Svećenik će ti tada dati pokoru. Pokoru dobro slušaj i zapamti je. Poslije toga svećenik će ti reći: “Sad se pokaj.”

JA: Kajem se od svega srca što sam uvrijedio Boga najveće i najmilije dobro. Mrzim na sve svoje grijehe i čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da neću više griješiti.

SVEĆENIK: Bog milosrdni Otac pomirio je sa sobom svijet smrću i uskrsnućem svoga Sina i izlio Duha Svetoga na otpuštenje grijeha. Neka ti po služenju Crkve on udijeli oproštenje i mir. I ja te odrješujem od grijeha tvojih. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

JA: (Dok svećenik izgovara podcrtane riječi ti činiš znak križa na sebi.) Odgovaraš: Amen.

SVEĆENIK: Hvalite Gospodina jer je dobar.

JA: Jer je vječna ljubav njegova.

SVEĆENIK: Bog ti otpustio grijehe tvoje. Idi u miru.

JA: Bogu hvala.

Tekst br. 4

NEVOLJE HEBREJA U EGIPTU

Ovo su imena lzraelovih sinova koji su s Jakovom sišli u Egipat, svaki sa svojim domom: Ruben, Šimun, Levi i Juda; Jisakar, Zebulun i Benjamin; Dan i Naftali; Gad i Ašer. U svemu Jakovljevih potomaka bijaše sedamdeset duša. A Josip je već bio u Egiptu. I umre Josip, a pomru i sva njegova braća i sav onaj naraštaj. Ali su lzraelci bili rodni, namnožili se i silno ojačali, tako da su napučili zemlju. Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa. I reče on svome puku: »Eto, sinovi su lzraelovi postali narod brojan i moćniji od nas. Hajde, postupimo mudro s njima: spriječimo im porast, da se u slučaju rata ne pridruže našim neprijateljima, da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje.« I postaviše nad njima nadglednike da ih tlače teškim radovima. Tako su faraonu sagradili gradove-skladišta: Pitom i Ramses. Ali što su ih više tlačili, oni se još više množili, napredovali i širili se, tako da su Egipćani strahovali od lzraelaca. I Egipćani se okrutno obore na lzraelce. Ogorčavali su im život teškim radovima: pravljenjem meljte i opeke, različitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu. Egipatski se kralj obrati i na hebrejske babice, od kojih jednoj bijaše ime Šifra, a drugoj Pua, pa im naredi: »Kad u porodu pomažete Hebrejkama, dobro pogledajte oba kamena sjedala: ako je muško dijete, ubijte ga; ako je žensko, neka živi. « Ali su se babice bojale Boga i nisu činile kako im je naredio egipatski kralj, nego su ostavljale na životu mušku djecu. Stoga egipatski kralj pozove babice pa im rekne: »Zašto ste tako radile i na životu ostavljale mušku djecu?« Nato babice odgovore faraonu: »Hebrejke nisu kao egipatske žene. One su životne. Prije nego babica dođe k njima, one već rode.« Bog je to babicama za dobro primio. Narod se množio i silno porastao. A kako su se babice bojale Boga, on ih obdari potomstvom. Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu: »Svako muško dijete koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na životu ostavite samo žensku djecu.«

Tekst br. 5

ROĐENJE MOJSIJEVO

Neki čovjek od Levijeva koljena ode i oženi se djevojkom Levijkom. Žena zače i rodi sina. Vidjevši kako je krasan, krila ga je tri mjeseca. Kad ga nije mogla više sakrivati, nabavi košaricu od papirusove trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i položi ga u trstiku na obali Rijeke. Njegova sestra stane podalje da vidi što će s njime biti. Faraonova kći siđe k Rijeci da se kupa, dok su njezine sluškinje šetale uz obalu Rijeke. Opazi ona košaricu u trstici, pa pošalje sluškinju da je donese. Otvori je i pogleda, a to u njoj dijete! Muško čedo. Plakalo je. Njoj se sažali na nj. »Bit će to hebrejsko dijete«, reče. Onda njegova sestra rekne faraonovoj kćeri: »Hoćeš li da ti potražim dojilju među Hebrejkama da ti dijete doji?« »Idi!« – odgovori joj faraonova kći. Tako djevojka ode i pozove djetetovu majku. »Uzmi ovo dijete«, rekne joj faraonova kći, »i odgoji mi ga, a ja ću te plaćati.« Tako žena uzme dijete i othrani ga. Kad je dijete odraslo, ona ga odvede faraonovoj kćeri, koja ga posini. Nadjene mu ime Mojsije, »jer sam ga«, reče, »iz vode izvadila«.

Tekst br. 6

GORUĆI GRM

 

Mojsije je pasao ovce svoga punca Jitra, miđanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega. Andeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. »Hajde da priđem«, reče Mojsije, »i promotrim ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva.« Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: »Mojsije! Mojsije!« »Evo me!« – javi se. »Ne prilazi ovamo!« – reče. »lzuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. Ja sam«, nastavi, »Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.« Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.

 

POZIV MOJSIJEV

 

»Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu«, nastavi Jahve, »i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove. Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju – u zemlju kojom teče med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. Vapaji sinova lzraelovih dopriješe do mene. I sam vidjeh kako ih Egipćani tlače. Zato, hajde! Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj, lzraelce, iz Egipta.« »Tko sam ja da se uputim faraonu«, odgovori Mojsije Bogu, »i izvedem lzraelce iz Egipta!« »Ja ću biti s tobom«, nastavi. »I ovo će ti biti znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Egipta, Bogu ćete iskazati štovanje na ovome brdu.«

 

BOG OBJAVLJUJE SVOJE IME

 

Nato Mojsije reče Bogu: »Ako dođem k lzraelcima pa im kažem: ‘Bog otaca vaših poslao me k vama’, i oni me zapitaju: ‘Kako mu je ime?’ – što ću im odgovoriti?« »Ja sam koji jesam«, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: »Ovako kaži lzraelcima: Ja jesam’ posla me k vama.« Dalje je Bog Mojsiju rekao: »Kaži lzraelcima ovako: ‘Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.’ To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.« (Izl 3,1-15)

Tekst br. 7

NOVO OBEĆANJE OSLOBOĐENJA

Jahve reče Mojsiju: »Naskoro ćeš vidjeti kako ću ja s faraonom! Pod jakom rukom pustit će ih da odu; pod jakom rukom sam) će ih iz svoje zemlje istjerati.« Još reče Bog Mojsiju: »Ja sam Jahve. Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam se kao El Šadaj. Ali njima se nisam očitovao pod svojim imenom – Jahve. I sklopio sam svoj savez s njima da ću im dati kanaansku zemlju, zemlju gdje su živjeli kao pridošlice. A sada, pošto sam čuo uzdisaje lzraelaca koje Egipćani drže u ropstvu, sjetih se svoga saveza. Kaži, dakle, lzraelcima da sam ja Jahve; da ću vas izbaviti od tereta što su vam ga Egipćani nametnuli. Oslobodit ću vas od ropstva u kojem vas drže; izbavit ću vas udarajući jako i kažnjavajući strogo. Za svoj ću vas narod uzeti i bit ću vašim Bogom. Tada ćete znati da sam vas ja, Jahve, vaš Bog, izbavio od egipatske tlake. Dovest ću vas u zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu i dat ću vam je u baštinu, ja, Jahve.« Mojsije to kazivaše lzraelcima, ali ga ne htjedoše slušati: duhovi su im bili pomućeni od teškoga ropstva. Onda Jahve reče Mojsiju: »ldi i reci faraonu, kralju egipatskome, da otpusti lzraelce iz svoje zemlje.« Mojsije prozbori Jahvi. »Kad me lzraelci nisu slušali, kako će me, spora u govoru, saslušati faraon!« Ali je jahve govorio Mojsiju i Aronu i slao ih sad k lzraelcima, a sad k faraonu, kralju egipatskome, da pusti lzraelce iz Egipta. (Izl 6,1-13)

Tekst br. 8

BOG SE OTKRIVA MOJSIJU

 

Bog se objavljuje u vatri

Promatrajući vatru i njena obilježja, možemo ponešto zaključiti o Bogu. Kako je vatra topla, svjetla, korisna i opasna, tako je i Bog brižan, vodi nas i pokazuje nam put, pomaže nam i moćan je…

„Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara.“

 

Bog otkriva svoju svetost i veličinu

Mojsije izuva sandale jer prilazi na sveto tlo. A tlo je sveto jer ja na njemu Bog koji je svet. Toliko je veličanstven da je Mojsije zaklonio svoje lice i bojao se u Njega gledati.

„lzuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo.” Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.

 

Bog otkriva svoje ime

Ime je znak identiteta čovjeka. Za lzraelce je reći svoje ime značilo otkriti samoga sebe, reći nešto o sebi. Bog za sebe kaže: „Ja sam onaj koji jesam.” On je jedini, stvarni i prisutni Bog. No, i dalje čovjek ne zna sve o njemu. On i dalje ostaje tajanstven.

»Ja sam koji jesam«, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: »Ovako kaži lzraelcima: Ja jesam’ posla me k vama.«

Tekst br. 9

PASHA

Jahve reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno živinče. Tako, jedno na obitelj. Ako je obitelj premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. Da ništa sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego na vatri pečeno: s glavom, nogama i ponutricom. Ništa od njega ne smijete ostaviti za sutradan: što bi god do jutra ostalo, morate na vatri spaliti. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina pasha. Te ću, naime, noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj – i čovjeka i životinju. Ja, Jahve, kaznit ću i sva egipatska božanstva. Krv neka označuje kuće u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, proći ću vas; tako ćete vi izbjeći biču zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku.«  (Izl 12,1-13)

Tekst br. 10

MANA I PREPELICE

Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica dođe u pustinju Sin, koja je između Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon odlaska iz zemlje egipatske. U pustinji sva izraelska zajednica počne mrmljati protiv Mojsija i Arona. »Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!« – rekoše im. »izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!« Tada reče Jahve Mojsiju: »Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li se držati moga zakona ili neće. A šestoga dana, kad spreme što su nakupili, bit će dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan.« Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: »Večeras ćete spoznati da vas je Jahve izveo iz zemlje egipatske, a ujutro ćete vidjeti svom očima Jahvinu slavu, jer vas je čuo Jahve kako ste protiv njega mrmljali. Što smo mi da protiv nas mrmljate? Večeras će vam Jahve dati mesa da jedete«, nastavi Mojsije, »a ujutro kruha do mile volje, jer je Jahve čuo vaše mrmljanje protiv njega. Što smo mi? Vi ne mrmljate protiv nas, nego protiv Jahve.«

Poslije toga rekne Mojsije Aronu: »Reci svoj izraelskoj zajednici: ‘Skupite se pred Jahvu, jer je čuo vaše mrmljanje!« I dok je Aron svoj izraelskoj zajednici govorio, oni se okrenu prema pustinji, i gle! u oblaku pojavi se Jahvina slava. Onda se Jahve oglasi Mojsiju i reče mu: »Čuo sam mrmljanje Izraelaca. Ovako im reci: Večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se nasititi kruha. Tada ćete poznati da sam ja Jahve, Bog vaš.’« I doista! Navečer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora. Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji. Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: »Što je to?« Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reče: »To je kruh koji vam je Jahve pribavio za hranu. A ovo je zapovijed koju je Jahve izdao: ‘Nakupite koliko kome treba za jelo – jedan gomer po osobi, svatko prema broju članova koji su mu u šatoru.’«
Izraelci tako uradiše. Neki nakupe više, neki manje. Kad su izmjerili na gomer, pokaza se da nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje: svatko je nakupio koliko mu je trebalo za jelo.
»Neka nitko ne ostavlja ništa za ujutro!« – rekne im Mojsije. Ali oni nisu poslušali Mojsija; neki ostave i za sutra. A to im se ucrva i usmrdje. Mojsije se na njih razljuti. Tako su skupljali svako jutro koliko je kome trebalo za jelo. I kad bi sunce ogrijalo, mana bi se rastopila.
Onda šestoga dana nakupiše dvostruku količinu hrane – po dva gomera na svakoga. Kad su starješine zajednice došle da izvijeste Mojsija, on im reče: »Ovo je zapovijed Jahvina: Sutra je dan potpunog odmora, subota Jahvi posvećena. Ispecite što želite peći; skuhajte što želite kuhati. Sve što vam preteče ostavite za sutra.« Ostave to oni za sutra, kako je Mojsije naredio, i niti se usmrdjelo niti su se crvi pojavili. »Jedite to danas«, reče im Mojsije, »jer je ovaj dan subota u čast Jahve; danas nećete naći mane na polju. Šest je dana skupljajte, a sedmoga, u subotu, neće je biti.« Bijaše nekih koji su i sedmoga dana išli da je nakupe, ali ništa ne nađoše. Zato Jahve reče Mojsiju: »Dokle ćete odbijati da se pokorite mojim zapovijedima i mojim zakonima? Pogledajte! Zato što vam je Jahve dao subotu, daje vam hrane šestoga dana za dva dana. Neka svatko stoji gdje jest; neka nitko u sedmi dan ne izlazi iz svoga stana.« Tako se sedmoga dana narod odmarao.
Dom je Izraelov tu hranu prozvao manom. Bijaše kao zrno korijandra; bijela, a imala je ukus medenog kolačića.
Onda rekne Mojsije: »Ovo je zapovijed koju je izdao Jahve: Napunite tim jedan gomer i čuvajte ga za svoje potomke da vide hranu kojom sam vas hranio u pustinji kad sam vas izbavio iz zemlje egipatske.« I naredi Mojsije Aronu: »Uzmi jednu posudu; stavi u nju cio gomer mane, a onda je položi pred Jahvu da se sačuva za vaše potomke.« Kako je Jahve naredio Mojsiju, Aron je stavi pred Svjedočanstvo na čuvanje.
Izraelci su se hranili manom četrdeset godina, sve dok nisu došli u naseljenu zemlju: jeli su manu do dolaska na granicu zemlje kanaanske. Gomer je mjera za oko 2 litre.

Tekst br. 11

VODA IZ PEĆINE

Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije. Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: »Daj nam vode da pijemol« A Mojsije im odgovori: »Zašto se sa mnom prepirete? Zašto kušate Jahvu?« Ali je narod žeđao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio: »Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeđom pomoriš, nas, našu djecu i našu stoku?«

»Što ću s ovim narodom!« – zazivao je Mojsije Jahvu. »Još malo pa će me kamenovati.« »Istupi pred narod!« – rekne Jahve Mojsiju. »Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda, pa neka se narod napije.« Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Jahvu govoreći: »Je li Jahve među nama ili nije?« (Izl 17,1-7

Tekst br. 12

DESET ZAPOVIJEDI

 

Onda Bog izgovori sve ove riječi: »Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.

1. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.

2. Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.

3. Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji.

4. Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj.

5. Ne ubij!

6. Ne učini preljuba!

7. Ne ukradi!

8. Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!

9.-10. Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!«

Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi čuše zvuk trube i vidješe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje. Onda rekoše Mojsiju: »Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!« »Ne bojte se«, reče Mojsije narodu. »Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite.« Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio.

Tekst br. 13

ZLATNO TELE

A narod, videći gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko Arona pa mu rekne: »Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem koji nas izvede

iz zemlje egipatske.« »Poskidajte zlatne naušnice što vise o ušima vaših žena, vaših sinova i vaših kćeri«, odgovori im Aron, »pa ih meni donesite.« Sav svijet skine zlatne naušnice što ih je o ušima imao i donese Aronu. Primivši zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i načini saliveno tele. A oni poviču: »Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske.« Vidjevši to Aron, sagradi pred njim žrtvenik a onda najavi: »Sutra neka se priredi svečanost u čast Jahvi!« Sutradan rano ustanu i prinesu žrtve paljenice i donesu žrtve pričesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije. Poslije toga ustade da se zabavlja.

Izl 32,1-6a

Tekst br. 14

SAVEZ RASKINUT – RAZBIJENE PLOČE

 

Mojsije se okrene i siđe s brda. U rukama su mu bile dvije ploče svjedočanstva, ploče ispisane na objema plohama; ispisane i s jedne i s druge strane. Ploče su bile djelo Božje; pismo je bilo pismo Božje u pločama urezano. A Jošua ču viku naroda koji je bučio pa reče Mojsiju: »Bojna vika u taboru!« Mojsije mu odgovori: »Niti viču pobjednici, niti tuže pobijeđeni: tu ja samo

pjesmu čujem.« Čim se približi taboru te opazi tele i kako igraju, razgnjevi se Mojsije. Baci iz

ruku ploče i razbije ih na podnožju brda. Pograbi tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah satre. Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju. »Što ti je ovaj puk učinio«, reče Mojsije Aronu, »da si tako velik grijeh na nj svalio?« »Neka se moj gospodar srdžbom ne raspaljuje«,

odgovori Aron, »Sam dobro znaš kako je ovaj narod na zlo sklon. Rekoše mi: “Napravi nam boga pa neka pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem koji nas izbavi iz zemlje egipatske.’ Na to im ja rekoh: Tko ima zlata, neka ga skine! Tako mi ga dadoše, a ja ga bacih u

vatru te izađe ovo tele.«  Izl 32,15-24

Tekst br. 15

MOJSIJE PONOVNO ZAGOVARA

 

Sutradan reče Mojsije narodu: »Težak ste grijeh počinili. Ipak ću se Jahvi popeti. Možda za vaš grijeh oproštenje pribavim.« Mojsije se vrati Jahvi pa reče: »Jao! Narod onaj težak je grijeh počinio napravivši sebi boga od zlata. Ipak im taj grijeh oprosti… Ako nećeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige

koju si napisao.« Nato Jahve odgovori Mojsiju: »Onoga koji je protiv mene sagriješio izbrisat ću iz svoje knjige. Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. Anđeo će moj pred tobom ići.«

Izl 32,30-34

Tekst br. 16

USPOREDBA S TIJELOM

 

Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. Rekne li noga: »Nisam ruka, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? I rekne li uho: »Nisam oko, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. Kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo? A ovako, mnogi udovi – jedno tijelo! Ne može oko reći ruci: »Ne trebam te«, ili pak glava nogama: »Ne trebam vas.« Naprotiv, mnogo

su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. A udove koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću. I

s nepristojnima se pristojnije postupa, a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi,

A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. (1 Kor 12,12-27)

Tekst br. 17

SOL ZEMLJE I SVJETLOST SVIJETA

 

»Vi ste sol zemije. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«

»Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.« (Mt 5,13-16)

Tekst br. 18

ISUS – DOBRI PASTIR

 

»Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i

razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove

imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.«

Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne

poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.

Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.«  (Iv 10,1-15)

Tekst br. 19

A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.

Mt 16,18

Tekst br. 20

MISLI IVANA MERZA

 

> Bog postoji i ja tvrdo vjerujem i u najjačim časovima kušnje i sumnje da je On jedini, vječni, veliki Bog.

> Gdje nema Tebe, Bože, tamo nema ni veselja.

> Srce Isusovo, Tebi posvećujem svoj život: ako je na Tvoju slavu da trpim i tako dođem k Tebi, neka bude Tvoja volja.

> Pričest je izvor života.

> O moj Bože, daj mi snagu da Te žarko ljubim, da tako snažno u Te vjerujem, da se bez ikakva promišljanja i

straha, nevin kao dijete, kojemu nitko nije pričao o strahu, prošećem kroz mjesta, koja prijete smrću.

> Svijet živi za se, kao da se nije dogodilo to čudo čudesa – Euharistija.

> Čovjek je ovdje samo putnik, njegovo pravo određenje nije na toj zemlji, on je izabran za nešto više.

> U Crkvi vidim jasnu sliku preljubljenog Spasitelja i Boga Isusa sa svim njegovim savršenstvima.

> Najveća stvar, koja postoji na svijetu jest sv. Crkva; najveća stvar u Crkvi jest misa, a u misi pretvorba.

> Ako mi Blažena Djevica Marija i nije posve izliječila oči – tako da s dosta poteškoća čitam – to sam u Lurdu zavolio krunicu, koja će mi biti uz sv. Euharistiju najvjerniji prijatelj do groba.

> Katolička je vjera moje životno zvanje i mora to biti svakom čovjeku bez iznimke.

> U Svetom Ocu Papi pod prilikama čovjeka vidim Boga svoga i Gospoda svog.

> Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak već dobitak. Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se, to su izgubljeni dani.

> Pravo se rodoljublje ne smije zaustavljati na ovoj zemlji, već ono mora gledati u vječnost.

Tekst br. 21

Tekst br. 22

SV. DOMINIK (1171.-1221.)

 

Sv. Dominik je rođen u Španjolskoj, u pokrajini Burgos. Kao petogodišnjak povjeren je ujaku svećeniku na odgoj i školovanje. Živio je u vrijeme sv. Franje, u vrijeme kad je Crkva bila okrenuta materijalizmu i kada su vladala razna krivovjerja. Dominik je odlučio posvetiti se Bogu kao siromašni propovjednik. Studirao je filozofiju i teologiju. Bio je vrlo osjetljiv na siromaštvo i prodao je sve svoje knjige kao bi pomogao siromasima. 1215. je osnovao dominikance, tj. red propovjednika. Želio je da njegovi sljedbenici učenjem i propovijedima te primjernim životom i siromaštvom svjedoče katoličku vjeru.

Dominikanski je red jedan od prosjačkih redova koji nastaju kao reakcija na cjelokupno stanje u Crkvi i društvu, posebno na raskošan život tadašnjega svećenstva te djelovanje sekti koje su se pojavile šireći razna krivovjerja. Prosjački redovi, tako i dominikanci, nisu bili vezani samo uz jedan samostan, oni su bili u doticaju s ljudima, studirali, propovijedali.

Tekst br. 23

KOKOŠ I PERJE

Jednom se jedna žena došla ispovjediti o. Filipu, govoreći da ima naviku ogovarati neke osobe. Svetac je odriješi, ali joj dade posebnu pokoru. Rekao joj je neka pođe kući, uzme kokoš pod ruku i vrati se k njemu. Putem neka kokoši počupa sve perje. Žena učini kako joj je o. Filip rekao. Kad se ponovno našla pred njim, on joj se obrati s novom zapovijedi: „Sada se vrati kući i pokupi sve perje do posljednjeg koje si, dolazeći ovamo, pustila da usput padne!“ Žena s pravom odgovori da je nemoguće pokupiti sve perje jer ga je vjetar posvuda raspršio. Onda Filip zaključi: „Kao što je nemoguće sakupiti sve perje koje je vjetar jednom raspršio, tako je nemoguće povući mrmljanja i ogovaranja kad su jednom izišla iz ustiju.“